nedjelja, listopad 23, 2011
Oduvijek mrzim biografije , pisanje bilo kakvih molbi ili kakve razgovore u kojima moraš sebe prikazati u najboljem svijetlu . Ne znam zašto je tome tako no je i ne želim to ustvari mijenjati . Možda zato što mi se to čini kao samohvaljenje ili čak ne ni to već volim da djela pričaju za sebe , bez obzira bila ona loša ili dobra . U stilu ono što vidiš to je to ili ti se sviđa ili ne no tako je a i ukusi su različiti . No isto tako sam slaba na moju Feel i kad ona nešto zamoli kako da to ne ispunim ili se bar potrudim joj udobrovoljiti želji ... Jedno od mojih potreba je pisanje . Potreba ?! Pa da upravo tako i nikako drugačije . Ovaj prostor je namjenjen za moje čičkarije ma kakve one bile . Pisanje je nešto za mene kao ispušni ventil . Zamislite da imate u sebi nekog Aliena i on živi , diše i hrani se u vama . I tada dođe vrijeme kada počne udarati iz vaše utrobe onako potiho iz početka . Pokušavate ga neko vrijeme ignorirati no na vašu ignoraciju on uzvraća sve jačim i jačim kuckanjem dok napokon ne napravi malenu pukotinu i tada više nema nazad jer ono je osjetilo zrak , život . Eto moje pisanje , moje priče su moj Alien . Nadam se da je ovo bilo slikovito objašnjenje jer upravo tako je riječi su ono što kucka , misli što obrađuju slike u glavi i pokušavaju ih dočarati najbolje što mogu riječima . Uglavnom nikad nisam zadovoljna svojim napisanim tako da ni nečitam ono što pišem . Zašto ? Zato što ja to tako slikovito vidim u mislima i čisto sumnjam da to itko može tako prenijeti riječima . Ako sam u svom pisanju sebi najžešći kritičar e ima nešto u čemu sam još veći ... fotografija . Iskreno ne znam kad je bio uopće taj trenutak kad sam zavoljela fotografiju . Ne znam uopće kad je onaj prelomni trenutak kad sam rekla sebi : " E pa mogla bi pokušati ... " Prvi aparat s kojim sam počela je bio Canon PowerShot A480 , dobio je ime Speedy i gdje god sam ja bila Speedy je bio sa mnom . Što se čudite nitko nije savršen i svi mi imamo svoje mušice a moja je da svojim aparatima dajem imena . Uz Speedy-a sam naučila što je ekspozicija , što je kadar , što je fokus i da vas ne zamaram tim tehničkim detaljima - uz njega sam naučila ne gledati već vidjeti kroz objektiv . Baš nedavno sam sjela i malo mozgala kako je to čudno kako ti se u jednom trenutku svijet promjeni . Ok ne promjeni se svijet nego tvoj pogled na isti , ništa više ne gledaš tek tako već vidiš , uočavaš detalje i doživljavaš ih . Trenutci više nisu samo trenutci već oni dopiru do vas i taknu te . Dodirnu na ono meko mjesto koje čak ni ne pokazuješ svima , aj dobro , pokazuješ samo rijetkima . Moje putovanje zvano svijet fotografije se nastavilo na način da je jedna osoba zbilja vjerovala u mene i moje mogućnosti ... ili samo shvatila da sam mazga koja kad si zatuvi nešto u glavu to pošto poto mora ostvariti . Toj predivnoj osobi mogu zahvaliti moje druženje sa Zmajem ( naravno da je moj drugi aparat dobio ime , zar ste sumnjali ) . Ne mogu i zbilja ne mogu opisati trenutak , ma koliko riječi iz riječnika izvukla , kad sam na kućnu adresu dobila svog Zmaja tj Canon EOS 450D . Malo je reći da sam mislila da ću umrijeti od gušenja ne prisjetim li se kako ono ide disanje kad sam ga prvi put primila u ruke . Srce mi je tuklo luđački i jedino što sam činila je bilo vrištanje ( susjeda je vjerojatno pomislila " bilo je samo pitanje vremena kad će totalno prošvikati" ) i smijeh onaj luđački ( ne , nisam bila na nikakvim drogama ) . Od tog dana Zmaj je uz mene vrlo , vrlo često . Kažem vrlo , vrlo često jer kad bi rekla da je stalno lagala bi jer eto ne može baš biti uvijek kako i opravdava svojom veličinom ime koje sam mu nadjenula . Ne on nije najveći aparat , on nije najbolji aparat ali je moj ( možete ovdje i zamisliti onu scenu iz Gospodara Prstenova ,nečem se buniti " maj prešes , maj prešes ... " ) . Za dobru fotku ležimo u travi , penjemo se na stabla , stojimo na zimi dok shvatimo da prste više ne možemo pomaknuti , ulazimo u more po potrebi i u prosincu uglavnom ljudima dajemo razloga da se zamisle kako bi nam pristajala ona bijela košuljica ... bez rukava . Isplati li se ? Kao iz topa bi rekla da . Osječaj kada vidiš svoju fotografiju razvijenu , trenutak koji je uhvaćen ako ne savršeno bar donekle zadovoljavajuće ali uhvaćen je neopisivo . Sama činjenica da nešto možeš poručiti kroz fotografiju bilo to lijepo ili ružno , bila to emocija ili društveni problem ali je zabilježeno . Iza mene su tri izložbe ( za svoju samostalnu smatram da još nisam spremna ) , jedna fotografija poklonjena na aukciju u dobrotvorne , virtualno dvije nagrađene fotografije , nekoliko od srca poklonjenih i jedna prodana . Iako sam na sebe ponosna jer svime time pokazujem da mogu samo ako budem dovoljno uporna ne smatram se fotografom ni umjetnikom jer za tako se nazvati treba mnogo , mnogo još učiti . Možda jednog dana a dotad zadovoljna sam time da sebe vidim kao tek netko tko se trudi najbolje što zna zamrznuti trenutak u vremenu ...
" Bez Obzira Na Sve " by NeoSky