Zrnca pijeska
time now...
Online
Photobucket
online counter
Brojač posjeta
29872
slikovita zrnca...
Moj drugi kutak...
 
samo da se zna :D

Unaprijed vas upozoravam svaðe na svom blogu ne trpim kao ni napade na bilo koga i s toga upozoravam da svaki takav komentar brišem.

draga mi zrnca...
Oltajmer
Nosceteipsum
trazim_odgovor
oni koji znaju...
trag zrnaca...
TagList
Izdvojeno
Arhiva
puhni pra¹inu...

Neke knjige moramo okusiti,neke progutamo,a samo rijetke pro¾vaèemo i do kraja probavimo...
-Srce od tinte-

   
Toliko su je razdragale njegove suze da je ispru¾ila svoj lijepi prstiæ i pustila da teku po njemu.Glas joj je bio tako tih da najprije nije shvaæao što mu govori.Onda je shvatio.Govorila je kako misli da bi mogla ozdraviti ako djeca vjeruju u vile...
-Petar Pan-
  
 "Ima li unutra sporta?"

"Maèevanja.Borbi.Muèenja.Otrova.Prave ljubavi.Mr¾nje.Osvete.Divova.Lovaca.Loših ljudi.Dobrih ljudi.Prekrasnih dama.Zmija.Pauka.Zvijeri svake vrste i oblika.Boli.Smrti.Hrabrih ljudi.Kukavica.Najjaèih ljudi.Potjera.Bjegova.La¾i.Istina.Strasti.Èudesa."

"Zvuèi dobro",rekao sam i napola za¾mirio.

-Princeza nevjesta-



  


In Memoriam...
Nema zapisa.
dobrodo¹lica

" Vrijeme je prazan prostor koji ispunjavaju tek dogaðaji , naše misli i osjeæaji "
... ovim rijeèima vam ¾elim dobrodošlicu . Ujedno vam zahvaljujem na toplim , mudrim i duhovitim komentarima . Nemam obièaj odgovaranja na komentare jer smatram da time umanjujem njihov znaèaj , ali znajte svaki je proèitan i izmami osmjeh . Onima koji me u tišini posjeæuju zahvaljujem što su mi poklonili traèak svog vremena . Kritika me mo¾e samo potaæi na razmišljanje , stoga hvala i vama . Preostaje jedino da ja vama za¾elim ugodne trenutke opuštanja ...
In Memoriam...
In Memoriam...
 

Blogeru ali prije svega prijatelju,neka svjetlost bude uz tebe ratnièe...

 
Ratnik_Svetlosti
 
upali sveæu,ne proklinji mrak


                
Blog
nedjelja, veljaèa 7, 2010
Ugaslo sunce...(12.dio)


               

Prizor je bio i više no zastrašujuæi. U sivim,tmurnim vodama uz obalu Galije su bile spremne. Svojom pojavom su ulijevale strah i nemir. Drvo vješto obraðeno,u nekim drugim vodama...u nekim drugim prilikama bi mirisalo,opijalo nosnice. Njihova golemost ostavljala bi bez daha...u nekim drugim prilikama. Jarboli su se uzdizali poput koplja kao da pokušavaju doseæi oblake. Jedino što je razbijalo tminu su bila široka bijela jedra. Svojom bjelinom ipak nisu unosila nikakve nade,nisu odisala nevinošæu iako bijela kao najbjelij papir,nisu uspjela razbiti opakost. Ona se osjeæala i širila poput kakvog opojnog mirisa.




       

Na pramcu najveæe galije stajala je Myrskya u društvu svojih gavrana. Obiènim danima,ako ih je ona uopæe kao takve poznavala,ona je bila odjevena u crno. Od onog dana kada joj se suprug nije vratio,kao što je obeæao,ona je nosila crno. Njena crnina je povezivana ¾alošæu za ljubljenim,i ne da nije ¾alila i tugovala...Myrskya je dugo patila,no iznad svega je osjeæala povrijeðenost,osjeæala se izdanom. Svakim danom tuge njena je duša odumirala komadiæ po komadiæ. Djeliæi njene duše su kao djelovi puzzle opadali,puzzle koju bi tako rado ponovno sastavila,no ona se više nije sjeæala kako izgleda taj njen najskrovitij dio. Na prvi pohod je krenula odjevena u crno svoju boju u kojoj se osjeæala upravo onako kako je odisala. Osjetila je ushit,nevjerojatnu zadovoljštinu nakon prvog pustošenja. U¾ivala je u donošenju tame,otimanju veselja. Svakom zrakom sunca koju bi ugasila njeno zadovoljstvo je bilo veæe. Na sljedeæi pohod je krenula u bijelo. Onako mirno stajajuæi na pramcu sva u bijelom mo¾da bi zavarala nekog ali njen hladni smješak dokazivao da bjelina ne predstavlja samo dobro,nije nagovještaj mira.



        

Iz daljine se veæ naziralo maleno mjestašce,svjetlost je ne samo kupala to mjesto veæ je ono samo zraèilo zrakama. Hyvin se zvalo to mjesto veselja i djeèjeg smijeha. Svoje ime je dobilo po starom bunaru koji se nalazio nasred trga. Oko bunara se smijalo,plesalo,momci su zavodili cure. ®ene bi u prolazu,obavljajuæi jutarnju kupovinu obvezno zastali i razmjenili po koji recept ili samo tek neku toplu rijeè. Muškarci bi se oslanjali o njega i u rukama dr¾eæi pivske krigle nazdravljali nakon isprièane šale,lovaèke prièe ili pak samo mjerkanja neke seoske ljepotice. Bunar je bio ¾ila kucavica tog mjesta,a stanovnici njegova krv. Od svugdje se èuo ¾ubor vode s obli¾njih vodopada što su se obrušavala. Zelenilo šuma je bilo obogaæeno pjevom ptica. Na livadama se èula pjesma iz svakog kuta dok bi cure sakupljale ljekovito bilje. Bilo je to mjesto koje je bilo ¾ivo i odisalo.       

Kada je iz prve Galije noga kroèila na tlo,bilo je to kao da se zemlja zatresla. Myrskyna vojska je krenula i nije bilo natrag,nije bilo povratka. Taj prvi korak je bio poèetak sada straviène tišine. Nije mnogo trebalo,sve nije trajalo dugo. Pohod je bio silovit i brz kao munja. No njegova straviènost nije bila brzina ,veæ surovost koja se kretala bez zaustavljanja. Nemilosrdnost i nepokolebljivost vojnika unosila je paraliziranost stanovništva. Otpora je bilo vrlo malo,iako pokušali su. O da,pokušali su obraniti ono što im je najmilije no oni nisu bili spremni na tako nešto. Seljani nisu znali za vještine rata,ta oni su ¾ivjeli od prirode i svog rada. Trgovina dobarima je bio njihova vještina,ta što su oni znali o pohodima,obrani...Bilo je uzalud,oèajnièki su se branili šakama,vilama...uzalud... Na kraju kad je bio slomiven i zadnji traèak otpora na trgu su pred Myrskyu u kleèeæem polo¾aju ugašene i zadnje nade...ugašene su i zadnji ostaci tako veselih duša. Sada kada im je svjetlost duše zgnjeèila tuga i tama oni su bili ništa drugo do sluge. Myrskya je još jednom triumfirala te pogledala u zrak pravo u Kylmine oèi. Na tren ali samo na tren ona je uoèila nešto,nije znala što ali ju je uznemirilo.






     




Vojska se ukrcavala u Galije s Myrskyom na èelu. Aurigosta s Kylmom na leðima je potra¾ila mjesto za slijetanje,našavši graciozno se spustila na jedno od mostova iznad Hyvina. Kylma je na njenim leðima sjedio i promatrao ono što je ostalo za njegovom majkom. Ovaj puta nije trebalo mnogo napora jer mjestašce je bilo maleno,ali ne i manje zadovoljstvo za njegovu majku. Kylma je znao,vidio kao da je pred njim njenu ,ne sreæu,veæ mir u smješku koji je dobila ovim malenim pohodom. Znao je on da sretna nije,ako i da nije to ona prava sreæa jer tuga joj je bila u oèima,ne nju pred njim nije mogla sakriti. A njegova tuga odakle ona dolazi? Gledao je oko sebe cvijeæe na livadama je bilo zga¾eno,pjesma se više nije èula. Djeèji smijeh je zamro kao da nikad nije postojao,ma ne samo smijeh nije bilo ni plaèa. Bunar na trgu Hyvina nije bio više okupan suncem...sunce je nestalo... Galije su veæ daleko zamicale nošene vjetrom i morskim strujama. I tada nešto kao da mu je govorilo da podigne,odvoji pogled od razaranja. Kao nekom magijom oèi mu je privukao pogled koji ga je motrio s mosta nasuprot onom na kom on i Auringosta sjede,kao što svaki put ostaju nakon razaranja... „Aurin da li mi se priviða,Aurin reci nešto...“ No Aurin po prvi puta nije ništa progovorila...

   





 

mightysky @ 02:06 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
srijeda, veljaèa 3, 2010
Opæa Opasnost...stado


Jedno od najmr¾ih pitanja mi je oduvijek bilo:“Što slušaš,koju muziku slušaš?“. Meðu najmr¾im pitanjima mi je jer ne znam što bi odgovorila.

Nekada davno,a podsjetilo me jer sam juèer sluæajno nabasala na Opæu Opasnost,se slušala masovno Azra,Balaševiæ. I danas ima onih koji æe kazati da je Azra zakon,Štuliæ legenda itd...ja? Pa ono... i onda su me gledali kao svemirca kada bi rekla da organski ne podnosim Azru. Danas jednako mislim.

Ako zanemarimo moju Metal fazu,za vrijeme koje su moji roditelji sa strahom gledali u našeg psa provjeravajuæi nisam li prisvojila njegovu ogrlicu,sve druge grupe su mi bile dra¾e od Azre. Još mi je jezivije bilo što se ljudi šokiraju kada ka¾eš da ne znaš napamet sve od Balaševiæa. I danas kad malo bolje razmislim pitam se koliko je u stvari tih ljudi uopæe zbilja i iskreno volilo tu vrstu glazbe,te grupe i izvoðaèe? I nije samo stvar naših izvoðaèa veæ evo uzmimo za primjer The Doors,moram li napomenuti da od njih dobivam probavne smetnje,svi a ma baš svi su ih obo¾avali. Svi bi redom padali u trans na same prve zvukove neke stvari od Doorsa.  Mislim stvarnooo...

Svaka èast onima koji to zbilja slušaju i u¾ivaju,ali koliko je onih koji to zbilja i rade? I nije samo stvar glazbe u svakodnevnom ¾ivotu nailazimo na ovakve sheme. Od politike do glazbe,filma...ma èovjeèe i naèina prehrane kao ovce smo. Je li dvoje ljudi izjavilo kako je nešto cool,megasuperfantastièno kao stado svi se sla¾emo stavljajuæi vlastito mišljenje po strani. I sve se mislim ne dolazi li to veæ od najranijih nogu,samim odgojem?

Kako? Evo primjera radi kad mene uhvati moja Tracy Chapmann faza,moja beštijica æe mi doæi s uletom „Ajme meni evo je opet s onom koja da nema sisa neb ni znali da je ¾emsko....“. Tu kreæe cijeli niz opisa što izgleda pjevaèice do opisa zvukova koje proizvodi. A da ne spominjem kad sam u fazi James Blunta ili Mike,opisi postaju vrlo slikoviti...i što,što bi ja sad trebala? Ljutiti se,razuvjeravati ih? Ništa,jer iskreno drago mi je da ka¾u drago mi je da se ne sla¾u sa svakom mojom. Pokazuju da imaju svoje mišljenje,svoj stav i što je najbitnije da ih nije strah ga izreæi...



        


mightysky @ 10:39 |Komentiraj | Komentari: 32 | Prikaži komentare
petak, sijeèanj 29, 2010
Leteæa tuga

Stajala je prislonjena uz prozor,nemarno dr¾eæi vinsku èašu u ruci,pogleda uperenog svijetla grada. Ona ,bila je sušta suprotnost prostora koji ju je okru¾ivao. Duge kose,crne i neukrotive kao da sva divljina svijeta upravo potekla iz njenih vlasi. Njen stan,kojem je bila okrenuta leðima,svijetlih nijansi savršeno usklaðenih. Svaki detalj te sobe je bio pomno odabran i usklaðen u tolikoj mjeri da su se boje ne slagale veæ stapale jedna u drugu poput ljubavnika. Sjetivši se na tren svojeg gnijezda iza sebe,morala se nasmješiti,i usne su se naprosto same poigrale oblikujuæi ironièan smješak. Posjete i poznanici koji su joj dolazili u goste nisu se nekad mogli naèuditi koliko taj stan odudara od nje same. Nazvali bi ga,ne na glas veæ im se u pogledu oèitavalo(osim onih nekolicina zaista iskrenih), sterilnim,pa èak i hladnim...Ma koliko ona bila ¾ivahna,energije koja je zarazna obuzima i one koji je okru¾uju,njen stan...njeno gnijezdo je bilo posve i potpuno drugaèije. Bio je to stan koji bi spojili s nekom mirnom osobom. Bila je ona mirna ,daleko od toga,cijela njena pojava bi pokazivala da pred sobom imate ¾enu koja stoji na obje noge...èvrsto. U njenom mirnom glasu,oèitali biste da je sa svojim mislima naèisto i zna što hoæe. Kada je donosila odluke one su odavale da su to odluke donešene,ne navrat-nanos,veæ promišljeno i smireno,bez ijedne dvojbe.

Obièno bi s knjigom,i laganom ambient glazbom u pozadini le¾ala na svom omiljenom mjestu nasuprot prozora i prepustila se potpunom miru i opuštanju. Da znala se opustiti i istinski u tome u¾ivati. No ne i danas...no što je danas tako drugaèije?

Danas je stajala naslonjena uz prozor,nesvjesno mješajuæi i dalje èašu u rukama. Lagano, iz zgloba je to radila i kao što se vino prevrtalo po èaši tako i njene misli. Plovila je svojom svakodnevicom i kao što vino kuša stijenke èaše tako je i ona kušala okus svog ¾ivota. Bila je u najboljim godinama i ništa nije propuštala,u¾ivala je sve blagodati koje si je sama preskrbila. Da,o da,osjeæala je poglede na sebi kad bi u restoranu sama sjedila za stolom. Da li ju je to smetalo? Ne. Nisu morali naglas izreæi što su oèi govorile,kao da im je misli i pitanja èula. A ona kad bi ih se èulo bile bi poput „Tako krasna ¾ena a sama objeduje...“ Da li ju je to smetalo? Ne,ona je u¾ivala u tom pa èak ju je i pomalo zabavljalo vidjeti te reakcije. Ma da,one su uvijek bile iste. Davno je odustala objasniti bilo kom što ¾eli a što ne. Nekoæ davno imala je potrebu i strašnu ¾elju da je se shvati ili bar pokuša. No godinama je ojaèala i upoznala sebe i shvatila da ne treba nièije odobravanje nièije pljeskanje po leðima i ono „bravo curo“,ona je sebi to govorila svakim novim korakom koji je radila. Nije da ona ne ¾eli brak,nije da ne ¾eli obitelj kao što nije ni to da ne ¾eli najobièniju vezu s onim leptiriæima. Ma ne,¾eljela je ona te prokleto famozne leptiriæe,brak iz snova i djeèicu kao anðele,da ¾eljela je. Ali...ahhh uvijek to prokleto ali...ne po cijenu da to nije upravo to,i ne prije no sama osjeti da je vrijeme. I što?! Nije vrijeme ili ona ga ne osjeæa kao takvim ne sada...sada u¾iva biti ona. I da,ta Ona je sada sama,bez tihnadasve famoznih leptiriæa ali po ¾elji zadovoljena...bez braka ali s mirom i ugoðajem kakav ¾eli... I da,bez djeèice koju ne da ne voli,naprotiv i ona nju vole jednakim intenzitetom kao i ona njih. Ali ona nije spremna za djecu,mo¾da iz sebiènosti(da neki æe kazati definitivno sebiènosti) a mo¾da samo zato što još ne osjeæa taj majèinski nagon. Ha! Pa nemaju ga sve,što bi ga ona forsirala...on æe doæi ako i ne ...opet dobro!

 
U oèima su joj se caklila svjetla grada,a ona zamišljena uz prozor velièine cijelog zida. Ipak opuštena i u ovoj obiènoj kuænoj trenirci neki sluèajni prolaznik bi uoèio eleganciju kao u maèke. Ali taj isti prolaznik bi vidio i sjenu tuge koja ju je prešla kad bi se zagledao. Niz prozor su se slijevale kapi kao vodena zavjesa a ona nije bila u stanju objasniti nalet tuge. Godilo joj je s vremena na vrijeme osjetiti ju. Ne iz nekog posebnog razloga,nije tuga dolazila uzrokovana neèim. A mo¾da i je? Da,mo¾da ali ona zaista nije mogla uprti prstom i kazati“Ti,ti si uzrok moje tuge...“. Primakla je èašu usnama,upijala lagane zvuke glazbe iza sebe i prepustila se...prepustila se tuzi. Znala je i u tuzi iako bezrazlo¾noj,onoj samo leteæoj treba znati u¾ivati...posvetiti joj malo pa¾nje kako se ne bi odluèila preuzeti te cijelu...

 

 

           


mightysky @ 10:58 |Komentiraj | Komentari: 27 | Prikaži komentare
glazba misli...
kotrljajuæa zrnca
copyright
Creative Commons License
zrnca iz knjige...
...sva zrnca na okupu.
Linkovi
Za one koji nisu upæeni

...uputim ih kako èitam i komentiram što ¾elim,koga ¾elim...komentare ne brišem i svaki je dobrodošao ...nadalje kako reklame ne smatram komentarom,veæ silovanjem moje inteligencije i slobodne volje takve neæu ni tolerirati.Hvala! 
jo¹ dragih zrnaca...
moje vodilje...

Najveæa sreæa je kad si voljen takav kakav si odnosno-usprkos tome.-Victor Hugo-

   

Dijete je knjiga iz koje èitamo i u koju pišemo.-Peter Rosseger-


   


Tko tra¾i istinu,mora se znati nositi njome.-Kineska mudrost-



   

Va¾no je samo jedno-da bilo kamo i bilo kako idemo,èujemo glazbu ¾ivota.-Theodor Fontane-

   

Istinsku vrijednost pro¾ivljenih trenutaka ne znamo sve dotle dok ne postanu eksperimentom sijeæanja.-Georges Duchanel-


   

"Ako volite sebe ,neæete brinutio onima koji vas ne vole."-netko tko nije brinuo-

   
" Ciljate li u zvijezde i pogodite mjesec , svejedno ste uspjeli,jer bitno je ciljati . "- Konfucije -